Induktivitet je pojava kojom se vodič suprotstavlja promjenama struje koja kroz njega teče; definira se kao omjer induciranog napona i brzine promjene struje koja ga proizvodi. Dimenzijska formula za induktivitet je ML²T⁻²I⁻², a njezina SI jedinica je henry (H). Induktivitet od 1 H znači da struja koja se mijenja brzinom od jednog ampera u sekundi inducira napon od jednog volta.
Temeljna priroda induktiviteta leži u odnosu opisanom Maxwellovim jednadžbama u vezi s stvaranjem električnog polja promjenjivim magnetskim poljem. Kad se struja u vodiču mijenja, mijenja se i pripadajuće magnetsko polje; u skladu s Faradayevim zakonom elektromagnetske indukcije i Lenzovim zakonom, to stvara elektromotornu silu (EMS) koja se suprotstavlja promjeni struje. Bežično punjenje koristi-indukciju bliskog polja-točnije, induktivnu spregu-za prijenos energije.
Izraz "induktivitet" skovao je Oliver Heaviside u svibnju 1884. Glavni uređaj standarda induktiviteta u mojoj zemlji razvijen je počevši od 1971., dovršen 1975., certificiran 1979. i sudjelovao u međunarodnoj usporedbi CCEM-K3 1990. Sunlord Electronics podnio je patent 2025. za induktivnu komponentu koja može kombinirati visoke induktivitet s visokim faktorom kvalitete.
